Nakon šest sedmica, Aleksandra se konačno vratila kući iz njemačkog grada Neuhofa u blizini Frankfurta. Redovno je išla u razmjenu kako bi se brinula o svom pacijentu bez kontrole na granici. Ali sada je došlo do promjene. Kako je uspjela put kući i boravak u državnom karantinu? Da li je zaista tako teško kao što neki ljudi na društvenim mrežama kažu?
Aleksandra opisuje svoje putovanje nazad kao tek nešto duže nego inače, jer je putovala automobilom, a ne avionom.
„Došli smo noću. Nismo morali čekati na njemačkoj granici. Tražili su od nas samo ličnu kartu, pitali kuda putujemo i pustili nas. Jedino su nas upozorili da se nigdje u Austriji ne zaustavljamo, osim na granici. Ujutro smo stigli do austrijske granice, gdje nas je policija također zaustavila. Ni ovdje nije bilo kompleksne kontrole. Pogledali su naše lične karte i bili su jako ljubazni i susretljivi. ”
– Aleksandra
Dok su čekali na granici, dobili su osvježenje od policajaca. Čak su se i šalili s njima cijelo vrijeme. Tu je i bife na granici, tako da možete kupiti hranu i piće i jesti u miru. Nakon sat vremena morali su da stignu na drugu granicu, gdje su još čekali ostale automobile koji su stigli u inostranstvo. Tamo su ih pratili vojnici koji su se cijelo vrijeme s njima šalili.
“Nakon pola sata konačno smo prešli granicu. Imali smo svoju policijsku pratnju, koju u početku nismo razumjeli. Međutim, to je bilo iz razloga što smo mogli što prije doći u karantin i ne moramo nigdje stajati na semaforima i ne moramo pratiti automobile koji bi nas blokirali.”
– Aleksandra
Kada su stigli na mesto, morali su da izvade sav prtljag iz automobila. U zgradi ih je sačekalo stručno osoblje koje ih je prijavilo i smjestilo. Ako imate alergije ili uzimate lijekove, to morate naznačiti prilikom registracije.
„Iznenađujuće, smještaj je veoma lijep. Sve je čisto, imamo TV i balkone. S obzirom da sam netolerantna na laktozu, uveče su me zvali sa recepcije i rekli da će mi ishrana biti prilagođena meni. Imamo gospodina koji će kupiti za nas. Istina, ovdje se savršeno brinu o nama i zaista imamo sve na raspolaganju. Želim da istaknem da život u državnom karantinu nije tako strašan kako se priča. Plašio sam se i šta će me čekati. Ali bio sam prijatno iznenađen, stvarno je super. Jedina negativna stvar je što nam je ovdje dosadno, ali to se može riješiti. Tako da ne morate da brinete o odlasku kući. Odmoriš se od svega dvije sedmice i onda ideš kući. Čemu se takođe jako radujem.”
– Aleksandra
