Jaz u plaćama između muškaraca i žena i dalje postoji i vruća je tema gotovo u cijelom svijetu. Prema analizi međunarodnog portala, žene zarađuju u prosjeku 2-11% manje od muškaraca na istim pozicijama u pojedinim evropskim zemljama.
Princip jednake plate za jednak rad sadržan je u Ugovoru o osnivanju Evropske zajednice 1957. godine. Međutim, realnost je da nakon više od pola vijeka rodna razlika u plaćama i dalje postoji. U posljednjih 10 godina postignut je samo neznatan napredak.
Jesu li primjetne razlike u platama?
Nejednakost u plaćama muškaraca i žena leži u prosječnoj bruto satnici. Faktori koji utiču na visinu plate se ne uzimaju u obzir – na primjer, obrazovanje, radni sati, vrsta posla, pauza u karijeri ili skraćeno radno vrijeme. Ali sveukupno, statistika pokazuje da žene u EU obično zarađuju manje od muškaraca.
Kraće radno vrijeme tiče se 7% zaposlenih žena, u slučaju muškaraca taj udio prelazi 3%.
Razlike u platama također se odnose na porodiljsko ili roditeljsko odsustvo
Razlika u plaćama značajno varira između pojedinih evropskih zemalja. Najviše ih ima u Estoniji (22,7%), Njemačkoj (20,9%), Češkoj (20,1%), Austriji (19,6%) i Slovačkoj (19,4%). Najmanje razlike u platama pokazuju Rumunija (3%), Luksemburg (4,6%), Italija (5%), Belgija (6%), Slovenija (8,7%) i Poljska (8,8%).
U EU žena u prosjeku zarađuje 15% manje od muškarca.
Najčešći razlog za niže plate žena (oko 30% ukupnog jaza u plaćama) je zbog rada u relativno nisko plaćenim industrijama (na primjer, njega, prodaja ili obrazovanje). Naprotiv, veoma je visok udio muškaraca (više od 80%) na bolje plaćenim poslovima u oblasti nauke, tehnologije ili inženjerstva.
U okviru istih profesionalnih kategorija, žene se manje ocjenjuju, ili se nakon povratka sa porodiljskog odsustva svrstavaju u niži platni razred ili moraju iznova graditi karijeru.
Poštena naknada donosi dobrobit cijeloj kompaniji
Nejednakost u plaćama između žena i muškaraca takođe se povećava sa godinama. Kada žene uđu na tržište rada, ova razlika je relativno niska, a tokom njihove karijere, uz rastuće zahtjeve porodičnog života, ona se produbljuje. Stoga žene manje štede, manje ulažu i više su u opasnosti od siromaštva u starosti.
Izjednačavanje naknada nije samo pitanje elementarne pravde. Time bi se ojačala i privreda, jer bi žene imale veću kupovnu moć i mogle bi više ulagati. Ovo bi takođe povećalo poreske prihode država i olakšalo opterećenje sistema socijalnog osiguranja. Međutim, smanjenje rodnog jaza u plaćama za 1 procentni poen dovelo bi do povećanja bruto domaćeg proizvoda za 0,1%.
U pitanju smanjivanja jaza u platama, u velikoj mjeri je potrebna i veća asertivnost i svijest žena o mogućnostima pregovaranja o plaćama (pregovaranje, uvođenje vrijednosnih papira ili mjenica u opticaj ili njihova prodaja).
