Kad u ovaj ured uđe nezainteresirana osoba, začudit ćete se. Možda će mu trebati neko vrijeme da se oporavi od onoga što mu se događa pred očima, ili bolje rečeno, od onoga što čuje. Tempo rada je visok.
Uredski stolovi stoje jedan do drugoga i tvore slovo U. Iza svakog računala sjedi muškarac ili žena sa slušalicama na ušima. Razgovaraju jedno preko drugog i engleski se čuje u cijeloj sobi. Pažljivo gledaju u monitore, šale se s telefonom, sipaju mu činjenice i artikulirano ponavljaju svoja pitanja.
Mi smo u engleskom odjelu agencije za zapošljavanje Atena i ovi ljudi su njihovi engleski menadžeri. Svakodnevno se telefonski povezuju sa zainteresiranima za posao njegovateljica iz istočne i srednje Europe, kao i s osobama koje su se već zaposlile na ovoj poziciji u Nizozemskoj ili Engleskoj.
Virtualni savjetnici
Slovakinja Mária upravo je sišla s vlaka u Londonu. U posjet obitelji putuje 90-ak kilometara od prijestolnice u kojoj se našla prvi put u životu. Na njezin će poziv odgovoriti Zuzana Nemcová. Gospođa stoji nasred stanice i želi da je voditelj iz ureda u Banskoj Bistrici navigira do podzemne. “S takvim situacijama se nosimo normalno. Čak i ako dadiljama pošaljemo detaljne podatke, one ih ne isprintaju, a mi se onda ponašamo kao asistenti na telefonu”, ocjenjuje Zuzana.
Još uvijek živimo u svijetu moderne tehnologije. Mladi menadžer klikne na satelitski kontroliranu kartu i odjednom stane gotovo pokraj klijenta – virtualno. “Izađite sa stanice, idite lijevo, prođite pokraj hotela, prijeđite raskrižje i spustite se stepenicama do podzemne”, navigira Máriu.
Izmislite sebe
Voditelj u ovoj agenciji mora imati nekoliko kvaliteta. Mora se izmisliti – baš kao Zuzana, kad situacija to zahtijeva. Uzmite telefon u ruke dobro raspoloženi, a kada vam bude teško, ostanite hladne glave. Strani zaposlenici zovu Atenu s bilo čime.
“Kad ne radi grijanje, kad ne radi internet, čak i kad im obitelj nije pripremila posteljinu. Zovu kada se promijeni zdravstveno stanje starije osobe o kojoj skrbe, čak i kada umru. To također spada u život i rad njegovatelja. I moramo reagirati. Kontaktirajte obitelj, riješite tegobe, nazovite hitnu pomoć. I uopće nije važno što smo od njih udaljeni više od tisuću kilometara“, objašnjava Zuzana.
Optimistični flegmatičari
Michal sjedi kraj prozora u kutu ureda i dobiva informacije od žene s druge strane slušalice. “A kako se vozite, gospođice, imate li dozvolu?” Ispunjava upitnik, poklopi i otpije gutljaj kave. Užurbano i brzo. Ove riječi navodno najbolje opisuju njegovu profesiju.
“Čovjek ima posla s ljudima svaki dan, pa ne može biti kolerik. Flegmatičniji za snalaženje u svim situacijama. Ali u isto vrijeme i optimist, jer mora uzdržavati dadilje, biti im moralna potpora“, objašnjava. Michal u Ateni radi dvije godine, a kolege s humorom kažu da razmazuje svoje dadilje. “Znate da kad imate dobar odnos s njima, znate kako ih opustiti, a u isto vrijeme sve zajedno činite puno lakšim.”
Voli svoj posao jer ga, iako je iscrpljujući, svaki dan stavlja u novu situaciju. „Što najviše cijenim? Da smo super tim. Možemo se osloniti jedan na drugog sto posto. Čak je i sada kolegica na odmoru i zovu me njeni klijenti“, opisuje Michal.
Energični diplomati
Atenjaci ovog odjela moraju obaviti najmanje šezdeset telefonskih poziva dnevno. Ponekad se popnu i do stotke. Također zovu obitelji i strane agencije koje smještaju svoje zaposlenike u nizozemske i engleske obitelji. Moraju raditi s energijom, ali ostati diplomati, imati poslovni duh, entuzijazam, ali zadržati distancu i profesionalnost.
I to još kad ih dadilja na dan planiranog odlaska nazove da neće otputovati na dogovoreno mjesto gdje je već čeka obitelj jer joj je umrla baka. “Ovu najčešću ispriku ću uzeti u obzir i hitno potražiti zamjenu. To je i ono što radimo,” dodaje Zuzana Nemcová.
