Hoće li mi platiti za moj rad? Hoće li biti pravedni prema meni? Hoću li biti plaćen jednako kao i običan zaposlenik? Ovo su najčešće brige ljudi koji traže posao preko agencija za zapošljavanje. U odnosu na prošlost, današnje ih zakonodavstvo puno više štiti.

Tko bi od nas želio raditi mjesec dana i dobiti potpuno drugačiju plaću od obećane? Nije bilo tako davno kada su mnoge agencije za zapošljavanje doista spadale u kategoriju “ološa”. Predstavljali su ljudima radno mjesto s povlasticama, ali ga nikad nisu dobili ili uopće nisu dobili plaću.

No, Zakon o radu je promijenjen u ožujku 2015. – puno više štiti ljude koji su se zaposlili preko agencija za zapošljavanje. Promjena je pomogla i samim agencijama koje pružaju kvalitetnu uslugu. To je znatno otežalo situaciju nepoštenima koji su zarađivali zaobilazeći zakon.

Kontrola ograničava špekulante

Prema novom Zakonu o radu, za ispunjavanje ugovorenih uvjeta odgovorne su i agencije za zapošljavanje. Tvrtka koja koristi agencijske djelatnike ima ih pravo provjeriti, dobiti informaciju od čega se sastoji plaća agencijskih djelatnika. Doznat će se, primjerice, plaća li agencija uredno doprinose zdravstvenom i socijalnom osiguranju za svoje zaposlenike. A tvrtke itekako kontroliraju svoje partnere, jer da je došlo do greške agencije, oni su ti koji bi morali platiti štetu zaposlenicima. Promjena je bič s obje strane – i za tvrtke koje traže zaposlenike i za agencije za zapošljavanje koje im posreduju. Slovačko tržište rada tako je očišćeno od špekulanata.

Redovnih zaposlenika više nema

Promjenom je također izjednačen položaj agencijskih i stalnih zaposlenika. Rad u agenciji više nije nedostatak, tvrtke cijene takvu osobu jednako kao i običnog zaposlenika. Znatno je više ponuda poslova u odnosu na ljude koji su voljni raditi, pa je i to razlog zašto je svaki pametan zaposlenik podjednako važan za tvrtke.

Uz to, agencijske djelatnike najčešće koriste velike, multinacionalne tvrtke – a one im ne mogu i ne žele kvariti dobar glas. Zato za suradnju biraju samo ozbiljne agencije koje su u stanju ispuniti uvjete i ljudima isplatiti plaće koje su dogovorili. Odnosi su danas pravedniji – oni između agencija za zapošljavanje i poduzeća, oni između agencija i zaposlenika te oni između poduzeća i dodijeljenih zaposlenika.