Sindrom izgaranja je sve češće izraz. Tužnije je to što je ova pojava sve raširenija . Zašto se to događa i kako možemo spriječiti da se to dogodi?

Sindrom izgaranja – tihi ubica

Termin sagorevanje uveo je američki psihoanalitičar Herbert J. Freudenberger 1974. godine, kada ga je opisao u Journal of Social Issues. Opisao ga je kao da je radio sa volonterima u pomoćnim profesijama u ustanovama koje su pružale palijativno zbrinjavanje pacijenata. Sindrom sagorevanja zahvatio je upravo ove zdravstvene radnike. Definiše se kao stanje fizičke, emocionalne, psihičke i mentalne iscrpljenosti .

Razlog za nastanak ove bolesti je život u užurbanom vremenu , u kojem se akcenat stavlja na učinak, uspjeh, postizanje najboljih rezultata, pretjerani perfekcionizam bez nadoknade odmorom . Susrećemo se s uobičajenom tvrdnjom „Ko ne gori, neće izgorjeti“. Najčešće ova bolest pogađa ljude s velikim entuzijazmom za posao, koji mnogo preuzimaju na svoja pleća. Ova osoba tada paradoksalno gubi taj entuzijazam i zamjenjuje je frustracija i gađenje, nedostatak energije i, u završnoj fazi, gubitak smisla života.

Neke profesije su više ugrožene

Sindrom izgaranja se javlja i u zavisnosti od zanimanja kojim se data osoba bavi. Najopasnije je osobama koje intenzivno dolaze u kontakt sa drugim ljudima ili snose veliku odgovornost za nešto. Odnosno, ljudi koji uglavnom rade u zdravstvu, obrazovanju, socijalnoj zaštiti i socijalnim uslugama . S druge strane, ne izbjegava nijednu profesiju i može se pojaviti kod bilo koga bez razlike. Stalni stres doprinosi sindromu sagorevanja, što postepeno rezultira njegovim razvojem.

Kako znate da ste upali u zamku?

Izgaranje je praćeno nekoliko manifestacija i simptoma. Moguće je da vam je dijagnosticirana ako primijetite simptome kao što su:

  • potpuna iscrpljenost – fizički simptomi uključuju glavobolje, bolove u srcu, želučane probleme ili probleme sa spavanjem,
  • povlačenje u izolaciju i prekid društvenih kontakata,
  • razdražljivost, pa čak i agresiju koju osoba ne može kontrolisati,
  • povećan morbiditet – dolazi do slabljenja imunog sistema, što se manifestuje kao podložnost bolestima,
  • gubitak radosti , depresija pa čak i beznađe .

Faze sindroma sagorevanja

Prema Christini Maslach, model sindroma sagorevanja ima četiri faze :

Entuzijazam i preopterećenost

Prvu fazu karakteriše samo ono što kasnije dovodi do katastrofe. I sa idealističkim entuzijazmom, čovek želi da se oda, želi da radi veoma intenzivno i najbolje što može. Na sve to ga vodi ogromna želja za samoostvarenjem.

Emocionalno i fizičko preopterećenje

U ovoj fazi iscrpljenost se postepeno počinje manifestirati. Osoba sa invaliditetom ne zna da odredi prioritete, sumnja i preplavljena je umorom. I tada je dobro otići kod specijaliste, što često nije moguće. Pošto se ova faza manifestuje negiranjem problema, koji je odbrambeni mehanizam. S druge strane, u današnje užurbano vrijeme i ne primjećujemo naše tmurno raspoloženje koje postepeno prerasta u sve gore faze.

Dehumanizacija drugih ljudi kao zaštita od izgaranja

Kod pogođene osobe može se uočiti mržnja i ljutnja prema drugima, gubitak interesa, problemi sa empatijom prema drugima i rezultirajući loši odnosi.

Ići protiv svih i svega – izgaranje

U posljednjoj fazi postoji snažan negativizam i ravnodušnost. Dolazi do potpunog kolapsa i napuštanja, kao i podložnosti somatskim bolestima.

Na isti način dijelimo probleme povezane sa sindromom na :

  • primarni – osoba radi sve više i više, ali ne osjeća entuzijazam. On želi sve da iskašlja. Čak je sklon da se oraspoloži supstancama kao što su alkohol, sredstva za smirenje, kafa. Doživljava iznenadne izlive bijesa ili emocija u obliku plača.
  • akutno – osjeća da ne može savladati ljutnju i bijes. Pojavljuju se zdravstveni problemi ili prvi osjećaj da nema želju za životom i da bi radije umro.
  • hronično – izbegava radne obaveze. Pojačavaju se misli o smrti, osoba odbija da razgovara sa porodicom o svojim problemima ili napušta posao. Ona nije u stanju da prizna svoje probleme.

Prevencija

Moramo pokušati spriječiti ovu negativnu pojavu jer može imati fatalne posljedice. Nije to samo jednostavna sofisticiranost. Potrebno je puno vremena provoditi sa voljenim osobama, ljudima koje volimo. Gradite se na zdravom načinu života. Prikladno je prošetati i doživjeti boravak u prirodi , gdje ćete dobiti energiju. Idealan preventivni korak je bavljenje nekom vrstom sportske aktivnosti (trčanje, plivanje, joga). To može biti sve u čemu uživate. Vodite računa o sebi, nađite vremena za sebe. Svratite na kozmetiku, masažu ili pivo sa prijateljima. Psihohigijena je najvažnija. Ako se osjećate umorno, uzmite nekoliko slobodnih dana i posjetite željenu destinaciju . Izbjegnite rutinu koja ubija i unaprijed planirajte kako ćete provesti svoje slobodno vrijeme. Izbjegavajte radoholizam i perfekcionizam .

Mi u Atini preduzimamo korake da sprečimo iscrpljenost i prekomerni rad. Redovno idemo na teambuildinge, tokom kojih čistimo glavu od radnih obaveza.

Sindrom izgaranja i povratak normalnom životu

Osnovni korak za izlazak iz začaranog kruga je priznati da nešto nije u redu sa nama. Rješenje je pronaći ravnotežu između posla i opuštanja. Morate pronaći vrijeme kada se nećete baviti poslom ili bilo kakvim stresnim stvarima. Ne nosite svoj posao kući. Ako već bolujete od bolesti, pokušajte da se posvetite onome što vas je činilo srećnim. Ako smatrate da vam je potrebna stručna pomoć, nemojte se ustručavati kontaktirati psihologa ili psihijatra . Oni će vam pomoći da se vratite svom normalnom životu. Oni su ovdje od tada i imaju iskustva sa bolešću.

Ako vas zanima ova tema, možete posjetiti portal koji je specijaliziran za to i pruža dodatna znanja.